Amaranthine collection,Mario Malnar, Zagreb

Upoznajte Maria Malnara, tvorca  Amaranthine kolekcije narukvica

S kim biste se u stvarnosti radije sreli, s Bikom ili Lavom?  Zamislite ih još u kombinaciji i mogućnošću da ih sretnete zajedno, da vas gledaju ravno u oči i prilaze. Biste li osjetili strah od mogućeg bliskog susreta?

E pa, ne bojte se jer ovaj Lav i Bik utjelovljeni su u jednog  vrlo miroljubivog i kreativnog  čovjeka, a to što je to njegov horoskopski znak i podznak  jasno govori da se radi o vrlo upornom čovjeku koji ne poznaje granice jer taj kad naiđe na njih preskače ih, a kad naiđe na kraj stvara novi i još kvalitetniji početak. Sve ovo napisano stane usamo dvije riječi – Mario Malnar.

Mario  gradi svoj brand,  ali ne običan brand, to je brand s emocijom –  AMARANTHINE,  u čijem su fokusu prelijepe narukvice od isprepletenih niti satena, srebra, poludragog kamenja… koje Mario  sam dizajnira i izrađuje.

 

Amaranthine predstavlja  ljubav, bezuvjetnu, beskrajnu, snažnu i nježnu, emociju zbog koje se vrti svijet, sreća i osjeća onaj predivan mir u zagrljaju voljene osobe.

Tvorac si branda  Amaranthine? Što predstavlja brand, kad je osnovan ?

Prvo javno pojavljivanje Amaranthine branda bilo je u prosincu 2018. godine. Ideja se prije toga razvijala barem dvije godine. Kako se radilo o uvođenju potpuno novog branda na tržište  trebalo je napraviti niz predradnji da se ideja i realizira. Brand nosi LJUBAV kao glavnu emociju.

Riječ Amaranthine vuče korijene iz XVII.  stoljeća,  sinonim je za beskrajno, trajno, vječno, besmrtno – poput Ljubavi, najsvetije od svih emocija. Poveznica s mjestom nastanka je znak branda – glagoljično slovo A.

Svaki komad nakita, svaka linija, nosi  svoju poruku i emociju. Na svakome je vlastiti izbor da pronađe svoj.

Odakle uopće ideja da se upustiš u ovaj posao, možda obiteljska tradicija ili neko drugo prosvjetljenje?

Nema direktne, ali indirektne veze s obitelji ima. Odrastao sam u obitelji u kojoj su svi imali smisla za estetiku, tata fenomenalno crta, izrađuje uporabne predmete i stalno nešto “majstorira”;  mama je šivala, plela, heklala, lijepa i uredna odjeća,  ugodan životni prostor  njezin je “đir”.  Ali pravi “šmekeri” bili su moji baka i djed  koji su skupljali i cijenili fine stvari, oni su ti koji su mojoj sestri i meni u nasljeđe ostavili lijepe  stvari i izgrađen odnos prema njima, pa tako i prema nakitu  kojim se sada bavimo. Sestra je  strastvena kolekcionarka antiknog nakita, a ja gradim potpuno novi, suvremeni brend Amaranthine, moju kolekciju narukvica.

Od čega se narukvice izrađuju?

Jedno od važnijih pitanja jer tu nema kompromisa. Izrađene su od najfinijeg srebra, poludragog kamenja i satenskih trakica. U varijanti BLACK LINE srebro zamjenjuje zlato.  Narukvice su ručno izrađene kao i svaki element i kopča od srebra.  Tvrdim da su mala umjetnička djela na ruci vlasnika jer dvije iste ne  postoje. Garantiram porijeklo poludragog kamenja, srebra i dajem doživotnu garanciju na ispletene niti.  U poslu mi je jako važna  pravedna trgovina,  održivo poslovanje kao i ekološko pakiranje.

Od koliko i kojih kolekcija se sastoji  Amaranthine brand. Koja  ti je kolekcija  najomiljenija i zašto?

Postoje četiri  linije od samog početka, Boomerang, Heritage, Amaranthine i Black i sve su namijenjene onima koji žele graditi svoj prepoznatljiv, moderan i topao  stil, iako su meni najljepše kad su zajedno izmiješane na ruci. Što ih je više to bolje izgledaju.

Izdvojio bih Heritage jer ta kolekcija kao osnovni element nosi šibenski botun kojeg prikazujem na potpuno nov i moderan način. Šibenski botun 2007. proglašen je najoriginalnijim hrvatskim suvenirom i sretan sam  što mogu pridonijeti promociji hrvatske baštine.

Odakle  sve crpiš ideje za  izradu nakita? Kako uopće teče taj proces od ideje do realizacije odnosno prodaje nakita?

Kad sam pročitao pitanje onda sam se prvo nasmijao. To je proces koji nije svakodnevan, kada započne najprije testiram narukvice koje  nose najbliži prijatelji i obitelj. Tek nakon što se pokaže da je ideja provediva i nosiva, a ne samo lijepa, krene se u razradu. Prema potrebi slijede promjene, boja, vrsta konca i poludragog kamenja ili ih jednostavno ostavljam u izvornom obliku.

Prošla je prva kritična godina poslovanja, trebalo je pripremiti mnogobrojne poslovne aktivnosti. Kako  se posao odvijao u toj prvoj godini poslovanja za koju ekonomski stručnjaci kažu da je najzahtjevnija za posao i najstresnija za poduzetnika. Što si sve morao poduzeti da bi se posao razvio?

Da, završila je, srećom pozitivno po svim aspektima. Bilo je jako naporno jer sam puno tog morao naučiti i svladati u kratko vrijeme. Od komunikacije, fotografije, dizajna, vrste papira i tiska, prodaje, kupnje, računa, računovodstva… Ono što je u svemu tome meni osobno važno  je to što kad i nemam vidljiv napredak sretan sam, a ponajviše radi predivnih ljudi koji su ušli u moj život u protekle tri godine. Bez njih jednog po jednog, pomoći obitelji i moje  sestre ne bi bilo moguće doći do ovog gdje sam sad.

Kada krećemo u novi posao većina ljudi da sve od sebe,  ali potrebno je vrijeme kako bi tržište prepoznalo i prihvatilo određeni proizvod. Nakon koliko vremena se posao, odnosno prodaja  pokrenula?

Pa krenuli smo od početka kroz dva prodajna kanala. Prvi kanal su trgovine s kojima sam krenuo surađivati. Ključno je da te prepoznaju ljudi koji imaju izravan kontakt s kupcima. Posebno bih zahvalio partnerima iz  Take me Home i Galeriji Link u Zagrebu. Drugi kanal je web amaranthinestore.com gdje se kupnja odvija online, a kupuje se iz  USA, Mexica, Australije.  Mislim da se tek sad polako mijenja fokus s malenih slatkih narukvica na “must have”.

 

 

Što je Mario radio prije dizajniranja i izrade nakita odnosno narukvica?

Vodio sam integriranu nabavu u IBM korporaciji.  Nešto što nema nikakve veze s poslom koji sada  radim, ali taj mi je posao dao puno  u smislu upornosti, tako da mi sada ne predstavlja problem  ideju dovesti do potpune realizacije.

Ovo je tvoj prvi privatni posao, prije toga imao si mjesto manager u korporaciji. Ima li razlike u poslovnom djelovanju, što je zahtjevnije?

Svako okruženje ima svoje izazove.  Svakome bih preporučio rad u korporativnom okruženju jer daje vojnički dril i mišljenja sam da ne bih postigao ovaj uspjeh da nisam imao to poslovno iskustvo. Privatni posao naučio me i strpljenju  i upornosti. Nedostatak strpljenja je nekad bila moja najveća mana. No dobro, možda je još uvijek (smijeh), ali ne više u tolikoj mjeri kao prije.

Kako je bilo napraviti potpuni zaokret u karijeri i krenuti u nepoznato?

Nije bilo teško krenuti jer nisam imao blagu ideju u što se upuštam.  Ja sam želio kreativan posao i uvijek sam imao potrebu raditi nešto  gdje moj izričaj dolazi do izražaja. Prije sam se jako posvećivao uređenju svog životnog prostora. Tako je i stan u kojem živim bio dio publikacije Dblog o prekrasno uređenim stanovima. Ali nikada nisam imao hrabrosti napustiti “comfort zonu”. E onda kad sam se našao izvan nje bilo je vrijeme razmisliti što dalje i prilagoditi se što brže.

Gledajući iz sadašnje perspektive i ekonomske situacije, a poučen prošlim poslovnim iskustvom bi li radije bio manager ili poduzetnik koji  dizajnira nakit?

Pa imao sam mogućnost vratiti se u korporativno okruženje,  ali ostao sam živjeti svoj san. Još nisam požalio, a nekako mi se čini da i   neću.

Da netko želi krenuti tvojim stopama, ostaviti mjesto managera i  posvetiti se nekoj sasvim novoj karijeri, što bi mu ti savjetovao?

Neka vjeruju u sebe  kad drugi i ne vjeruju, da budu ustrajni  u onome što rade. Sigurno će se spotaknuti, pasti, pogriješiti, ali iz toga se raste, razvija  i postaje  bolja verzija sebe, usmjerena točno  prema cilju!

 

korona virus

Hoće li  poslovni svijet ostati isti nakon pandemije uzrokovane korona virusom?

 

Nikola Nikšić, poslovni savjetnik
Nikola Nikšić, poslovni savjetnik

Vrijeme katarze traži da se podvuče crta,  plate računi i krene nekim novim humanijim smjerom. Izgleda da je  došlo  vrijeme da se poravnaju računi i to ne novcem, nego onim za ljude najvrjednijim – zdravljem i njihovim životima. Hoćemo li ovaj put, u ovo vrijeme u kojem se borimo za goli opstanak definitivno osvijestiti što nam je važnije  materijalno ili humano?

Na ova i slična promišljanja  odgovore će nam dati g. Nikola Nikšić – iskusni poslovni  konzultant koji je cijeli svoj respektabilni radni vijek posvetio brojkama, poslovnim strategijama i upravljanju organizacijama različitih veličina, djelatnosti i vlasništva,  u  zemlji  i inozemstvu. Njegovo znanje i iskustvo moglo bi nam pomoći da prevladamo brojne poslovne prepreke i da ostanemo ono što u svojoj biti i jesmo – ljudi!

Moderan svijet ne pamti  ovakav krah organizacijskog, materijalnog i  financijskog  poslovanja koji je nastao kao posljedica pandemije uzrokovane korona virusom. Kakva je trenutno poslovna klima u svijetu dok traje ova pandemija?

Ljudi, organizacije i cijeli ekonomski sustavi većinom djeluju zbunjeno i reaktivno. Iznenađeni su od siline krize prouzrokovane korona virusom, a pojavila se u trenutku  kada se naslućivala i „klasična“ ekonomska kriza. Dakle, kriza na kvadrat. Za trenutnu krizu traže se recepti iz povijesti, no na žalost, takvih nema jer ovakvu globalnu, višeslojnu krizu (sociološki, zdravstveno i ekonomski) svijet još nije doživio. Što prije svi toga postanemo svjesni, i na pitanja o tome kako je riješiti prvo izreknemo „ne znam“, utoliko će se pravilnije pristupiti njenom rješavanju.

Kako će poslovni svijet izdržati ovaj udar na poslovanje? Koji bi im vaši savjeti išli u prilog i pomogli da ovu krizu prevladaju što bezbolnije?

Čovjek je izdržljivo biće. Bez obzira na tragedije, nepogode i ograničenja, čovječanstvo promatrano kroz dugačku vremensku perspektivu ide naprijed. Ponekad korak ili dva natrag budu bolni, no nakon toga uslijedi napredak i odemo ipak dalje nego smo bili prije nekih kriza. Već i iz povijesnih primjera, i bez ove krize, može se uočiti da kada god je nakon neke krize čovječanstvo prebrzo i bez smislene kontrole  pojurilo naprijed sljedeća kriza je bila još žešća od one prethodne. To bi već trebali razumjeti  i početi razmišljati kako da dominantno potican tehničko tehnološki napredak bude u ravnoteži s prirodnim okruženjem i resursima, sa stvarnim mogućnostima i potrebama ljudi. Kada to osvijestimo, dizajnirat ćemo primjerene društvene i ekonomske modele, ići ćemo naprijed održivije, stabilnije i sigurnije.

Kad su u pitanju poduzetničke organizacije, šest je ključnih područja na koje svi oni koji skrbe za te organizacije moraju obratiti pažnju, pokazati da raspolažu sposobnostima za djelovanje na tim područjima: planiranje, komunikacija, upravljanje odnosima sa zaposlenima, likvidnost, učenje i udruživanje. Ovo proizlazi iz potrebe da organizacije sve više zanemaruju financijske efekte jednostrano promatrajući interese samo nekih od dionika, nego da ekonomski opravdano i uravnoteženo grade odnose sa svim dionicima, razumijevajući njihove potrebe, ali i mogućnosti da surađuju.

Koga će prema vašem mišljenju najviše pogoditi ova kriza, koji sektor i zašto?

Turizam i uslužne djelatnosti koje se vezuju na turizam doživjet će najjači udar. Bez obzira na hrabrost i razum, bez obzira što se kaže da ljudi kratko pamte, ljudi neće moći odagnati u potpunosti strah od socijalnog kontakta koji je korona virus već do sada proizveo. Istovremeno, smanjenim intenzitetom rada i primanja, srednjoročno gledano, potrošačka moć takozvane srednje klase svugdje u svijetu biti će ograničena. Pojavili su se drugi prioriteti: briga o sigurnosti života i zdravlju sebe i bližnjih, potreba za ulaganjem u nova znanja, korištenje drugih alata komunikacije, razvijanje novih poslovnih modela i načina rada. Turizam je djelatnost ovisna o raspolaganju imovinom, kontinuiranim ulaganjem u nju, a ne može stvarati prihode i zaradu ako tu imovinu netko ne dođe koristiti na lice mjesta, i spreman je platiti ekonomski prihvatljivu cijenu.

Prerađivačka industrija je također ovisna o imovini, kvantiteti i tehničko – tehnološkoj konkurentnosti, no za razliku od turizma, ako se u tim pogonima proizvede nešto dobro, uvijek se ima gdje prodati. Neko od transportnih sredstava će lakše ili teže, skuplje ili jeftinije, moći dopremiti proizvedeno do kupca.

Je li poslovni svijet previše zastranio, dajući pritom sebi  autogol?

Riječi „rast“, „prodaja“, „zarada“, “sad i odmah“, „uništi konkurente“, koje se ultimativno, pod svaku cijenu, nameću od mnogih sudionika globalne ekonomije dovode do eskalacije problema. Modeli raspodjele bogatstava koji funkcioniraju tako da se po inerciji bogati sve manji broj ljudi na materijalnu štetu sve većeg broja siromašnih nema smisla. Legendarni Henry Mintzberg je u jednom svom intervjuu rekao da mu je nejasno kako se osjeća menadžer koji zaključi ugovor o plaći 500 put vrjedniji od svojih kolegica i kolega s kojima radi. Koje su to nadnaravne sposobnosti koje ima i težina odgovornosti koje preuzima koje ga tako vrijednosno diferenciraju od drugih.

S obzirom na nisku razinu etike u društvu, a iz koje se onda strah i pohlepa pretvaraju u ključne motivatore biznisa, ne može se reći da bez velikih promjena u društvu današnja „moderna“ ekonomija može djelovati na korist čovječanstva u cjelini.

Ljudi su postali robovi  koji ni u jednom trenutku, iako su možda neki i poželjeli, nisu mogli prekinuti poslovanje i zatvoriti firmu zbog velikih zaduženja. Išlo se do krajnjih granica financijskog zaduživanja, a time i psihičke  izdržljivosti. Zašto?

Zaduživanje je u biznisu normalan način osiguravanja sredstava za uspješno i održivo poslovanje. Kroz zaduživanje gradi se suradnja s dobavljačima, investitorima, kreditorima, koji vode računa (kontroliraju, savjetuju, podržavaju, …) da im sredstva koja su uložili ili robe i usluge koje su isporučili donesu određenu korist, prihod i zaradu.

Pri odluci o zaduživanju (ili narudžbi roba i usluga) izuzetno je bitno znati razlog zaduživanja, uvjete pod kojima će se realizirati,  i hoće li osigurati ekonomski opravdan povrat na uloženo u duljim vremenskim razdobljima (u turizmu, jako dugačkim). Radi se o profesionalnim menadžerskim znanjima iz područja financijskog menadžmenta, i tu se odluke ne mogu donositi emotivno i impulzivno, samo na temelju intuicije i hrabrosti. Investicije i nabavke moraju biti inicijalno opravdane do posljednje lipe, u više scenarija, i tek nakon toga se može pristupiti njihovoj realizaciji.

Prema pisanju i izjavama i najveći biznismeni  zazivanju smireniji i humaniji poslovni ritam nakon korona virusa, ako  toliko žele promjene  zašto su opće dospjeli u ovu nehumanu situaciju da su posao, novac i karijera  važniji od života?

Privatni i poslovni život su spojene posude. Jedno bez drugoga ne funkcionira. Nesređen privatni život ostavlja traga u biznisu na više načina, i obrnuto. Ono što nisu realizirali u privatnom, neki pokušavaju kompenzirati u poslovnom, a to je nemoguće. Kako je privatni život zahtjevniji i složeniji u odnosu na poslovni, traži više odricanja i posvećenosti, tako su neki linijom manjeg otpora, korak po korak, bježali u segment poslovnog, orkestrirano ističući veću vrijednost novca, zarade i poslovne karijere nad brigom o bližnjima, razvoju mladih i sigurnosti i  zdravlju starijih, i slično.

S druge strane ljudi su odgovorni da odgovorno rade, da se pitaju „što ja mogu napraviti da moja organizacija bude bolja i jača“, da u posao koji rade ulažu energiju, emocije i znanje. Da budu agilni, i bez obzira na ograničenja, da preuzimaju ulogu su-kreatora budućnosti organizacija u kojima rade, da zarađuju, a ne da primaju plaću.

Vidimo već da diljem svijeta ljudi ostaju bez posla, jesu li radnici  žrtve  nehumanog i nepromišljenog djelovanja  nadređenih? Možemo li govoriti o nemoralnoj igri  ljudskim sudbinama?

Već smo naveli strah i pohlepu kao aktualno moćne pokretače biznisa. To izaziva nepromišljenost i jednostrane postupke u lovu na kratkoročne probitke, a zanemaruje se stabilnost i sigurnost organizacije na dulje staze. Ima tu nemorala, ali više bi se fokusirao na neznanje i nesposobnost strateškog razmišljanja, kako vlasnika od kojih uobičajeno dolaze pritisci takve vrste tako i menadžera koji prihvaćaju sudjelovanje u takvim konceptima. Na dulje staze, takve organizacije, vlasnici i menadžeri dolaze na loš glas, i gube povjerenje kod ljudi. Iz organizacije odlaze najbolji, a oni vrijedni s tržišta rada ne žele im pristupiti.

Međutim, mislim da je još veći problem za globalnu ekonomiju i društvo u cjelini nemogućnost da se u okviru postojećih djelatnosti osigura zaposlenost i prihvatljive naknade za rad. Naime, s obzirom na razinu iskoristivosti prirodnih resursa na našem planetu, neophodno je smanjivati intenzitet postojećih aktivnosti i načina rada u mnogim djelatnostima (energetika, auto industrija, transport, teška industrija i neke prerađivačke djelatnosti, …). Istovremeno, treba pokretati neke nove  oko čega se nije još postigao globalni konsenzus, a niti razvile potrebne kompetencije.

Ima li danas opće humanosti, razumijevanja, solidarnosti u poslovnom svijetu?

Ima, itekako. Problem je u zanemarivanju tih primjera, nedovoljnom isticanju, dominaciji crnila koje zbog komercijalnih interesa prevladava u medijima. Treba imati na umu da su ljudi u većini dobri, imaju većinom dobre namjere, kao u svemu tako i u biznisu.

Tko su moćnici  koji diktiraju svjetske poslovne trendove? Je li ovo prilika da shvate da se novcem ne može sve kupiti, pogotovo psihička i fizička  uravnoteženost? 

Prema Forbes-u u 2018. u svijetu je bilo je registrirano 2.153 milijardera (u USD) čija se imovina procjenjivala na 8.7 bilijuna dolara. Nešto prije eskalacije korona krize, bogatstvo 10 najbogatiji bilo je veće vrijednosti gospodarstava 85 siromašnijih zemalja na planeti na kojoj trenutno živi oko 7.7 milijardi ljudi. Nakon početka krize, prema tržištima kapitala, 500 najbogatijih izgubilo je gotovo 300 milijardi dolara. Sve to ukazuje na silne diskrepancije, neravnotežu, nestabilnost i nesigurnost.

Novac nesporno daje određenu neovisnost i komociju, i ako ga nema dovoljno za osnovne potrebe izaziva tugu i tjeskobu, nezadovoljstvo i nesigurnost. Zarađen na temelju intelekta i rada može biti jedna od potvrda uspjeha. No njegova kupovna moć je vrlo ograničena kada je u pitanju odnos između ljudi, prijateljstvo, povjerenje, a s njim se nikako ne može kupiti sreća, i osigurati psihičko i fizičko zdravlje.

Možemo li ovo vrijeme karantene i opće izolacije nazvati globalnom  ljudskom katarzom, buđenjem i suočavanjem s istinom?

Da, ako  ćemo to htjeti tako razumjeti, osvijestiti se, i nešto što je tragično, opasno i djeluje ograničavajuće, iskoristiti da postanemo bolji i jači.

I na kraju hoće li  poslovni svijet nastaviti istim  neuhvatljivim ritmom kao i  prije pandemije? Što mislite kako će izgledati nakon ove krize, hoće li se nastojati uravnotežiti materijalno i humano ili će se nastaviti trčati za bogatstvom kao i do sada?

Ja sam nepopravljivi optimist. Očekujem pozitivne promjene, sinergiju širih razmjera, zajedničko djelovanje takozvanih velikih sila na kreiranju općeg boljitka, kreiranje novih ekonomskih modela i pokretanje novih djelatnosti kojima će se zadovoljiti potreba za cirkularnom ekonomijom, promjenama u ponašanju i poslovnim modelima financijskog sektora,  hlađenjem od rasta i racionalnijim korištenjem i održavanjem prirodnih resursa ovog planeta.

Mišljenja sam da ovakva kriza neizbježno jača svjesnost o potrebi za promjenama, a koliko će snažne one biti, živi bili, pa vidjeli.

Je li ovo ipak  nada za jedan novi,  humaniji  početak?

Da, ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što nada umire posljednja.