Voda i samo voda! Gdje god kreneš jezera, rijeke, slapovi, brzaci. Ponegdje potpuno prozirna i mirna, a onda samo nekoliko desetaka metara dalje potpuno poludjela, skoro pa nemoguća u poimanju prirodne stvarnosti, granicama mogućeg i postojećeg. Doživljaj je obilaziti Liku, gledati tu vodu Plitvičkih jezera i Rastoka kako se kotrlja u svom koritu, malo po malo, a onda sve žešće, stremeći prema litici koja će je sunovratiti u bezdanu sedrenih stijena, izazivajući zaglušujući huk.
Dobro došli na Plitvička jezera!
“Čuvajte ovo što imate i u pohode će vam dolaziti gospoda iz cijeloga svijeta”- bile su to riječi Crne kraljice prije negoli ih je zauvijek napustila.
Prema legendi Crna kraljica je ispunila svoje obećanje, ali i lički puk kojeg je pomogla i zadužila kada je najviše trebalo. Zauzvrat su odano nastavili čuvati svoj komadić zemljanog raja, bogate šume, plodne doline i čarobna jezera.
“Da, Plitvička jezera su zaista rijedak prirodni fenomen, najljepša u Hrvatskoj, a zasigurno i šire. Nalaze se u gorskom dijelu Hrvatske, u Lici i prirodna su rijetkost čiju vodenu snagu dolaze vidjeti i doživjeti posjetitelji iz cijelog svijeta “– uvodno je započela Ines Milić, vrsna poznavateljica hrvatske prirodne i kulturne baštine.
Gledajući prizore oko sebe priroda se uistinu poigrala. Čarobno je povezala veliki vodeni sustav u jednu cjelinu, stvorivši prostrana jezera, razigrane slapove i moćne vodopade raskošnih oblika. Plitvička jezera sastoje se od dvanaest Gornjih i četiri Donja jezera, ukupno njih 16, međusobno povezanih kaskadnim brzacima i slapovima.
Jezera su nastala rastom sedrenih barijera koje su i dalje aktivne, neprestano mijenjajući izgled jezera i slapova čija se starost procjenjuje između 6000 i 7000 godina što odgovara vremenu nakon zadnjeg ledenog doba.
Međutim, ljudima ovog kraja nije nedostajalo mašte. Najdraže im je bilo nakon teškog fizičkog rada sjesti oko otvorene vatre, izmišljati i pričati priče o nadnaravnim bićima, pa tako i o Crnoj kraljici koja je svojim nadnaravnim moćima stvorila Plitvička jezera.
Legenda o Crnoj kraljici
Vladala je duga i mukotrpna suša, čak ni u Crnoj rijeci više nije bilo vode, a nekad je napajala cijeli kraj. Ljudi i životinje vapile su za kapljicom vode, a biljke su svoje zelene vlati okrenule prema zemlji. Molili su Ličani za kišu svakodnevno, iskreno, iz dubine duše, ali bez uspjeha, sve do jednog dana. Šetajući vilinskom dolinom njihove vapaje je čula Crna kraljica. Smilovala se i poslala im kišu praćenu jakom grmljavinom i olujnim vjetrom. Voda je počela izvirati iz svake zemljane pore sve dok Crna rijeka nije nabujala toliko da se počela prelijevati iz korita. Stvorilo se prvo jezero “isprošeno” od naroda i Ličani ga nazvaše Prošćansko jezero!
“Na Gornjim jezerima se nalaze dva najveća jezerska sustava Prošćansko jezero i Kozjak – najveće i najdublje (47 m) od svih. Kozjakom plove brodovi te se nakon njegovog prelaska dalje nastavlja šetnjom prema Gradinskom jezeru odakle se otvaraju sasvim novi prizori kaskadnih slapova Burgeti, Mali i Veliki prštavac” – objašnjava Milić i nastavlja:
“Na samom kraju Donjih jezera pada Veliki slap, koji se vodom napaja iz potoka Plitvice. Najveći je slap u Hrvatskoj, visok 78 m čija se snaga vode pretvara u beskrajan niz svjetlucavih kapljica, toliko moćnih da bez obzira na naizgled lepršavi pad stvara grmljavinski huk.”
Plitvička jezera najbogatija su vodom u proljeće i jesen, nekoliko dana poslije kiše kada nabujali podzemni valovi izbace velike količine vode i na površini zapršte u velikim slapovima. Međutim, svako godišnje doba ima svoje posebnosti. Jesen donosi mnogo šarenila i raznolikosti. Okolna vegetacija buja u zelenim, žutim, crvenim i smeđim bojama koje se lome i preklapaju u svakoj vodenoj pori.
Tijekom zime voda se umiri, odmori i predahne od igre. Zamrznute slapove, prekrije snijeg pretvarajući ih u ledene skulpture praveći od cijelog prostora ledeno bijelu bajku. Proljeće na Plitvicama ponovo donosi novi život pun zeleno – plave raskoši . Na površini kristalno bistre vode preslikavaju se zelena stable i okolne biljke, plavo nebo i bijeli oblačići.
Nekad se sklad i potpunost života doživljavala pričanjem priča o lijepim i dobrim vilama, a danas, u ovo moderno doba, posjetitelji ga uspoređuju s boravkom na Plitvičkim jezerima.
Rastoke – Male Plitvice
Nakon Plitvica put nas vodi sjevernije, u tridesetak kilometara udaljene Rastoke koje zbog sličnosti s Plitvičkim jezerima od milja zovu i Male Plitvice. Ovo će malo mjesto oduševiti svakog , pa i nenamjernog putnika koji prolazi magistralnom cestom D1 Karlovac- Plitvička jezera. U središtu Rastoka se susreću dvije rijeke. Tu se Slunjčica preko sedrenih stijena pretače u rijeku Koranu, stvarajući pritom nemirne brzace, slapove i mirna jezerca.
Kako su živjeli stari Ličani?
“Vilina kosa, Buk i Hrvojev slap najveći su i najimpozantniji slapovi nad kojima se prostire to malo, romantično mjesto. S obzirom na bogatstvo vode podizale su se tu prije nekih tristotinjak godina kuće s vodenicama. Skoro je svaka kuća imala mlin od kojih su mlinari sa svojim obiteljima lijepo živjeli. Muškarci su vrijeme provodili u mlinu, a žene pazeći na djecu i radeći po kući i oko nje. Ustajale su ranom zorom, obilazile stoku, muzle mlijeko, pravile sir- basu, ložile vatru, mijesile proju – domaći kruh i pekle ga pod pekom na otvorenom kominu. Kuhale su krumpir, divljač ili zelje sa suhim mesom u velikom loncu jer trebalo je pojesti nešto toplo i nahraniti veliku obitelj nakon napornog dana” – dočara je Milić nekadašnju domaćinsku atmosferu, osvrnuvši se i na ljude koji su morali priječi dug put kako bi na konjima donijeli vreće žita i samljeli ga u najbližem mlinu. “Dolazili su pred vodenicu i na red čekali satima, a ponekad i danima. Pričalo se tu, raspredalio o polju, žitu, urodu, vjenčanjima i rođenjima, radovalo se i zajedno plakalo.”
Tradicionalno izgrađene drvene kuće i danas su tu na sedrenim stijenama, ali imaju drugu namjenu. U lijepo uređenim kućicama gostoljubive domaćice dočekuju goste, želeći im dočarati prošlost i pokazati sadašnjost Rastoka.
Ovo malo mjesto okruženo je hukom vode, a nakon zime, u proljeće i mirisom zelenih livada i rascvalim cvjetovima jabuka, krušaka i šljiva. Istina, nema više u tim kućama starih mlinara, ali ostao je u njima još duboki trag prošlog vremena koji se dalje prenosi u pričama i legendama.
Hrvojev slap, najveći je od svih, a dobio je ime po Hrvoju, kršnom i lijepom momku koji se zbog nesretne ljubavi bacio s tog slapa u rijeku. Drugi, prelijepi kaskadni slap Vilina kosa dobio je ime po vilama koje bi tijekom noći mlinarima krale konje i zaigrano jahale po obližnjim planinama. Ujutro bi mlinari u čudu promatrali svoje premorene, ali prelijepe konje. Istimarena tijela sjajila su im se na ranojutarnjem suncu, a guste grive uredno ispletene u duge pletenice. I tako je slap dobio ime Vilina kosa jer srebrom optočene vodene kapljice podsjećaju na raskošnu boju viline kose.
Lika – puna adrenalina
Šetaju se i danas Likom, ali ne više vile, već mnogobrojni gosti . Obilaze Liku, penju po obližnjim planinama Velebitu, Maloj i Velikoj Kapeli i Plješivici, uživaju u zelenim šumama, istražuju prostrane livade po Krbavskom polju, kajakare po rijekama, Gackoj, Korani i Slunjčici, spuštaju do izvora i kupaju u kristalno bistroj vodi čije će ugodno milovanje još dugo osjećati na svojoj koži.
Možda biste to voljeli i vi?
