Lastovo:  Otok netaknute prirode i magično zavodljivih svjetionika

                                                                       Svjetionik Struga

Zadnje  su zrake sunca obasjavale  nebo i sunce se potpuno dalo moru. Skoro će mrak i vedrim će se nebom razasuti zvijezde. Zapalit će se mliječni trag, a s njim i svjetla na tornjevima lastovskih  svjetionika.

Sve je uredu – razmišlja  Mladen, spuštajući se niz uske i strme skaline tornja, zadnji put tog dana. Nema razloga za brigu. Sve lijepo radi i svjetla će se na tornju svakog trena upaliti. Bit će ovo mirna noć. Pred zoru se očekuje kratkotrajno nevrijeme, ali prema najavi brzo će proći. Naizmjenično bljeskanje sa svjetionika Struga vidjet će se miljama daleko i preklapati s onima na Palagruži  i Sušcu. Dugi trag svjetlosti vodit će mornare kroz željene morske rute, tjesnace i pomoći im da sigurno dođu do cilja.

Svjetionik Struga Lastovo
Svjetionik Struga Lastovo

Pred zoru su baš kako je i najavljeno otok prekrili teški, olujni oblaci potpuno zarobivši more. Vjetar je s otvorenog mora gonio val za valom, nemilo ih razbijajući  o hridi rta Strug. Nebom se prolamala mukla grmljavinska tutnjava, a gromovi praćeni munjama u svojoj su bezglavoj jurnjavi nestajali tamo negdje duboko u moru na otvorenoj pučini. Padala je gusta kiša. Bio je potop! Promatrao je Mladen još jednom već dobro poznatu mu igru. Proći će! Nije ovo ni prva ni zadnja oluja koja je prošla ovdje. Bilo ih je bezbroj!

Grummmm, grummmm! Zaglušujuća grmljavina parala je nebo. Grom je opalio toliko blizu da je jačinom iznenadio i uvijek prisebnog svjetioničara. Sve je utonulo u mrkli mrak. Nigdje niti tračka svjetla! Pa je li moguće da je opalio u sami toranj svjetionika?  – pitao se Mladen.

U jednom je trenutku svjetioničar Mladen Bartulović (62) osjetio svu silinu prirode koja se sručila na njegov svjetionik Struga.  “Grom je udario u kulu svjetionika takvom silinom da je uništio sve instalacije. Rijetke su to pojave i događaju se u iznimno ekstremnim slučajevima jer i priroda ima svoje ćudi. Ponekad je jača od ljudskog znanja i sposobnosti.” Ali, Mladenu i njegovim kolegama pošlo je za rukom vratiti svjetleći trag sa svjetionika vrlo brzo, u manje od propisana 24 sata i omogućiti pomorcima da nastave sigurnu plovidbu u ovom djelu lastovskog akvatorija. Kaže svetioničar “događa se, ali nije dobar osjećaj ostaviti moreplovce da plove bez svjetla na ruti. Ono im pokazuju put i daje osjećaj sigurnosti.” Po svim tim burama i neverama odvažno ga prati i supruga Anita, i evo na svjetioniku su već sedam godina.

Svjetionik Struga Lastovo
Svjetionik Struga Lastovo

Otvarao se tako i navikavao  Mladen na prirodne zakonitosti  otoka Lastova, a sve kako bi ispunio svoj san kojeg je počeo sanjati već kao mali dječak, a započeo ga ostvarivati tek u zrelim godinama. “Svjetlo svjetionika je uvijek treperilo u meni. Mlade sam godine proveo na Malom Drveniku u blizini Trogira. Taj mali otok, dio mora oko njega i Ploča na kojoj sam odgojen nikad  mi nisu otišli iz srca.”

Otok Lastovo – oaza netaknute prirode

Impresioniran je bio pejzažem  na Sušcu, pogotovo na Lastovu. Oaze su to ljudskom rukom netaknute prirodne ljepote. Gledajući te otoke, čini se kao da su  izolirani komadići kopna slučajno bačeni  u nepregledna morska bespuća. Kao da  prkose, želeći poremetiti već uravnoteženo plavetnilo.  “Ali, taj mali dio kopna tu je sa svrhom, da osnaži  i napuni svakoga tko mu s poštovanjem pristupiti. Priroda je čuda, malo traži, a stostruko daje!” – kaže Mladen pomalo filozofski.

Svjetionik Struga uzdigao se nad surovom  hridi visokoj 80 m, na južnoj strani otoka Lastova, na vrhu rta Strug. Veliku bijelu zgradu upotpunjava  toranj visok 25 m. S njegovog vrha vidi se cijeli južno dalmatinski arhipelag. Otoci Palagruža, Sušac, Glavat, Mljet, poluotok Pelješac i dubrovačko promorje, a za vedrog vremena i 60 milja udaljena Italija, Puglia, Monte Gargano i otoci Tremiti . Tijekom noćni svjetionik  reflektira svjetlo 104 m nad morem, a u boljim uvjetima  vidljivost je i do 70 km.

Strma, morem i vremenom grubo obrađena litica uspinje se visoko prema svjetioniku. Na toj litici obitavaju sokolovi na samo njima poznatim mjestima. U stijenama  grade gnijezda i podižu mlade. Slobodan let nad  stijenom jedini je svjedok njihovog boravka u litici. Čovjekovom su oku ta skloništa skoro pa nevidljiva.

“U meni je tinjala čežnja  da promijenim svoj život iz temelja.  Vratio sam se prirodi, sebi, iskonu,  tamo gdje sam oduvijek srcem i pripadao. Ta potpuna prepuštenost prirodi i sebi na otoku Lastovu daruje mi mir, neku čudnu  bestežinsku opuštenost i osjećaj potpunog zadovoljstva.”

Svijet podmorja

Svijet pod bistrim, tirkiznim  morem u kojem Mladen redovito roni u slobodno vrijeme posebna je priča. Mnogo je puta promatrao igru predatora kako nemilosrdno ganjaju i razbijaju sakupljena jata sitne plave ribe. Plavorepa hrvatska tuna, dupini, igluni i druge veće ribe provode nepoštednu borbu, stalno sijući strah u svom okruženju. Gledati tu borbu života i smrti pod morem svakom je roniocu prizor koji ostaje duboko urezan u pamćenje. Pred njihovim očima pojavljuju se i drugi neviđeni prizori. Morsko dno je svijet različitosti. Na mjestima je prekriveno pijeskom i zeleno- smeđim morskim travama koje  lelujaju u ritmu strujanja mora. Ovdje na Lastovu kao nigdje drugdje sve je puno djevičanskih vala i škrapa. U njima  svoj zaklon nalaze ribe od kamena, murine, škarpine, ugori. To tirkizno more puno je i planktona koji u mraku svijetli poput krijesnica.

Svjetionik Struga Lastovo
Podvodni svijet otoka Lastova

Ribe iz lastovskog podmorja koje se moraju isprobati

“U moru se isplivam s ribama. Kad tek  skočim u more osjećam se kao uljez, ali nakon što s njima provedem neko vrijeme osjetim poriv u sebi da i sam postanem riba”- kroz smijeh će. Ta fizička lakoća tijela, osjećaj potpunog duševnog mira i ispunjenosti navodi ga da stalno zaranja i proučava taj podvodni svijet. Gosti koji pohode Lastovo traže jastoge i škarpine, ali “ja bi im svakako preporučio da probaju lampugu, škaram, papigaču, te sitnu ribu, pirku, kanja, ušatu, oradu, kirnju, sapu, trlju.” To je prema njegovim riječima delikatesna riba, ma kako pripremljena bila, pečena na žaru, kuhana u vodi i začinjena maslinovim uljem ili kao  brodet  u umaku od domaćih pomidora.

Pogled s najvećeg otočnog vrha

S gradela je dopirao miris netom pečene ribe i golicao nepca, ali trebalo je poći dalje jer “jugo će” – kaže svjetioničar, a trebalo je još sjesti u drveni brodić i otploviti otok. Obići barem neke od  46 lastovskih otočića. Ponajprije otočić Mladine i jedinstvenu plažu Saplun s kojom se priroda zaigrala i podarila joj  svjetlucavo bijeli  pijesak. Taj pješčani raj dostupan je samo istraživačima, i to s morske strane, ponajviše razigranim sirenama i hrabrim moreplovcima.

Svjetionik Struga Lastovo
Ribareva kućica na otoku Lastovu

Trebalo se popeti i na vrhove koji okružuju otok. Pogotovo onaj najviši – Hom (418 m) s kojeg se kažu lokalci “najbolje vidi Lastovo, istoimeno otočko naselje, potpuno skriveno u brdima, ali i cijeli otočni arhipelag.”  Usputno samoniklo mediteransko bilje puno je aromatičnog mirisa kadulje, smilja, vrijeska. Svakim novim udahom sve se bolje čuti. Obogaćuje! Jednako kao i pogled na predivne boje zimzelene vegetacije alepskog bora i hrasta crnike iz čijih se krošnji nadaleko čuje posebna, skoro pa Beethoven-ovski skladana simfonija ptičjeg pjeva!

Written by: Anita Palada

Foto: Mladen Bartulović, Anita Palada

 

Games of Thrones

   Istražite  Klis: Uzvišeno mjesto dalmatinskog krša i Jadranskog mora

                                        Kraljevski moćna, tajanstvena  i teško osvojiva tvrđava Klis

Novi je dan na pomolu! S Mosora se prema Klisu probijaju prve zrake izlazećeg sunca. Unutar bedema vlada  barem privremeni  mir. Vojnici pomno promatraju okolinu čuvajući zidine grada, žene unutar kamenih kuća razgaraju vatru i mijese kruh, a muškarci su već u stajama i hrane stoku.

Ali ne zadugo! Zaglušujući topot konjskih kopita opet trese zemlju. Mir je prekinut, po tko zna koji put! Znaju oni što im se sprema! Već umorni od stalnih osmanlijskih pohoda sigurni su da će i ova bitka biti nemilosrdna kao i svaka do sada, ako ne i gora.

Kliški uskoci,tvrđava
Kliški uskoci

Osvajači u zlokobnom jurišu imaju samo jedan plan – preuzeti tvrđavu! Mačevi su spremni, a viziri spušteni. Nema uzmaka! Od silnog topota  trpi i suncem opaljena dalmatinska zemlja, a gusto dignuti oblaci  prašine najavljuju veliku opasnost. Gnjevni krikovi osvajača odbijaju   se od klisure moćnih dalmatinskih planina, Kozjaka  i Mosora, stvarajući jezivu jeku, najavljujući ljuti boj!  Još malo i tu su! Tko li će pobijediti? Hoće li ovaj put napadači imati više sreće? Hoće li  izvući živu glavu ili će ostati negdje nepomično ležati na ovoj pustopoljini podno Klisa kao i mnogi do tada koji su je poželjeli osvojiti?

Dimilo se iz kubura,  sijevalo od udara.  Strijele su nemilosrdno palile razbacano sijeno, a mačevi se ukrštavali. Zrakom su letjeli teški buzdovani  razbijajući i najčvršće oklope.  Zlokoban zvuk metala zvonio  je na sve strane, a snaga  napadača konačno je počela  kopnjeti  pred naletima vrelog ulja koje se u mlazovima slijevalo niz zidine. Gotovo je! Stasiti, hrabri  i ponosni  uskoci još su jednom uspjeli odbiti napad i obraniti svoj Klis – rekonstruirali su  jednu od povijesnih bitka  Filip Ninčević i Damir Žura, “moderni uskoci” koji je s drugim članovima udruge Kliški uskoci svake godine krajem srpnja i scenski oživotvore.

 “Ovo je naša povijest. Naši su preci tijekom duge i neprekinute dvije tisućljetne  povijesti ovdje na svom ognjištu u Klisu vodili sretne i nesretne bitke, imali su podvige i poraze. Mi smo im danas beskrajno zahvalni što su nam kao zalog prošlosti za budućnost predali tvrđavu i ovaj komad zemlje. Tu se na tom ognjištu rađala naša kultura i tradicija, odatle  potječu  naši korijeni. To je sveto mjesto za nas Klišane, kolijevka naše opstojnosti” –  s puno ponosa  kazao je Jakov Vetma, prvi čovjek Klisa.

                                                             

                                                                 Čari Dalmatinske  Zagore

Tvrđava Klis  nalazi se na  vrhu kamene, strme i nepristupačne klisure odakle  se otvara rajski  pogled na okolne gradove Solin i Split, Kaštela, Trogir, otoke Čiovo, Šoltu i Brač, a na horizontu se naziru i otoci Hvar i Vis.

Tijekom duge i često ometane povijesne izgradnje kliška tvrđava je ostavila trajan pečat na mjesto i ljude, pa i na one slučajne putnike koji se s obzirom na sedam kilometara udaljeni Split i tridesetak kilometara udaljeni Trogir  tu i sasvim nenadano nađu.

Nije ni čudo jer ni hrvatski kraljevi,  ni  drugi osvajači  nisu odolijevali  prirodnim ljepotama, blagoj klimi i strateškom položaju ovog kraja.  Obilje sunca, pogled na prelijepe planinske pejzaže Mosora, Kozjaka i Biokova te zlatom jutarnjeg sunca obavijeno plavetnilo Jadranskog mora  očarali bi svakog  tko bi i jednom zagazio na ovo kliško tlo.

Games of Thrones
Klis noću

                                                           

                                                        Kliška jela koja nikad ne blijede

Jela servirana na stolovima starosjedioca pripremala su se na  otvorenim kominima. Poseban ukus hrane  pomiješan dimom vatre i danas se čuti u  okusima i mirisima nadaleko čuvene kliške janjetine, kruhu ispod peke i ujenku čiji je glavni sastojak domaća blitva, izrasla na osunčanim obroncima, zalijevana kristalno čistom  vodom s obližnjeg izvora rijeke Jadro.

Vrijedne Klišanke i danas,  kao nekada davno i njihove prabake, rade slastice po posebnoj recepturi koristeći domaće smokve, grožđice, koricu limuna i naranče, maslinovo ulje, prošek, ružmarin , lavandu i bademe, golicajući nepca i najizbirljivijim sladokuscima.  Ti posebni mirisi Mediterana šire se mjestom jednako kao i prije nekoliko stotina godina, a sve zahvaljujući  entuzijazmu mudrih  žena koje su slatke recepte spremale,  ostavljajući ih u nasljedstvo i za buduća vremena.

Games of Thrones
Kruh pod pekom

 

                                           Ide li moderna gastronomija uz antičko staklo?

Deana Miletić je u svom gastro  stvaralaštvu otišla  i korak dalje. U romantično uređenoj kuhinji, okružena bjelinom ručno rađenih čipkastih zavjesa i komadima starinskog namještaja, napunjenih kolekcijom antičke keramike i stakla, radoznalo i hrabro eksperimentira. “Volim eksperimentirati. Kada sam u stvaralačkoj ekstazi misli mi lepršaju, zamišljam, kombiniram esencije i okuse – zaneseno kaže Deana Miletić, vlasnica OPG Spara.

U takvom zanosu su nastali i kolači Uskočka pogača, Kliška štruca i Spara koje uz pomoć svoje mlade partnerice Ivane Perić svakodnevno mijesi, puni i peće, šaljući ih za stol obožavateljima dobrih okusa. U tim je kolačima uspješno zarobila  obilje mediteranskih mirisa kao i djevičanski okus domaćeg maslinovog ulja. A džemovi!!! To je tek poseban okus kojeg treba isprobati jer u njima se kriju okusi svekolikog zemaljskog  blaga, domaće smokve, jabuke, naranče i limuni, šljive i breskve kao i mnoge druge kombinacije.   Veliki mi je izazov, ali i zadovoljstvo sljubiti raspoložive okuse i mirise mediteranskih biljaka u jednu sasvim novu, još neotkrivenu gastronomsku cjelinu sa željom da jednog dana postanu i tradicijska baština ovog kraja.”

Igra Prijestolja
OPG Spara Klis

                                     

                                            Stella Croatica – na raskrižju modernog i tradicionalnog

Na drugoj strani Klisa, na Polićevom posjedu Stella Croatica maštovito je uklopljena sinergija modernog i tradicionalnog. Ono se ogleda u moderno uređenim poslovnim zgradama i nekoliko rekonstruiranih kamenim kuća koje čine  jedinstvenu sliku tradicijskog eko sela. Kamena gradnja i unutarnje uređenje dnevnog prostora,  soba, otvorenog komina, konobe i staje za stoku evociraju uspomene na neka prošla vremena i život obitelji na ovom kršu, u Dalmatinskoj zagori.

“U ovim kamenim kućama tijekom sezone dočekujemo goste, peće se kruh pod pekom, degustiraju najbolji sirevi s okolnih imanja i miješaju s okusom našeg ekstra djevičanskog maslinovog ulja, sladi domaćim slasticama izrađenim po recepturi suprugine obitelji – kaže Andrija Polić. Na spomen obitelji i supruga Melita se vrlo emotivno pridružila razgovoru. “Uživam prenositi znanja, spoznaje i srdačnost koju sam baštinila u kući svojih roditelja. Ovo je naša kuća, naš dom i želim da u njoj dočekamo naše goste na najljepši mogući način, da se osjećaju kao da su došli kod najboljih prijatelja. Ponuditi ih delicijama posebnog okusa, upoznati ih s tradicijskom kulturom i pokazati im kroz naše slastice i prirodne pripravke koliko su biljke ovog kraja moćne. Mi ih ne koristimo samo u gastronomiji, već ih svakodnevno stavljamo i u službu ljepote i zdravlja.”

Prema riječima sugovornika ovaj krševiti kraj ima neku posebnu energiju koja se osjeća, plijeni. Zemlja koja zove da joj se posvetiš. Naizgled škrta, ali po mnogo čemu specifična i veličanstvena. Komad zemlje koji na najsrdačniji i najšarmantiji način spaja život modernog i prošlog vremena, objedinjujući prirodu, tradiciju, kulturu, običaje i gastronomiju.

Igra Prijestolja
Tradicijska kliška jela

                                                           

                                                                I na kraju i… Igra Prijestolja!

Kliška tvrđava je svojom impozantnošću osvojila i produkciju mega popularnog serijala Game of Thrones.  Glumci Emilia Clarke, Nathalie Emmanuel, Iain Glen svjetski su odigrali uloge u kliškoj tvrđavi i pronijeli njeno ime svijetom. Tvrđava se pojavljuje u sceni kada Daenerys Targaryen i njezina vojska ulazi u grad Meereen s namjerom da oslobode robove.

Daenerys je otkrivši Klis, pronašla i ključ, što u prijevodu i znači ime Klis. Došavši sa sjeverne strane planinskog prijevoja otvorila je vrata koja vode prema Dalmaciji i otkrila veličanstvenu sinergiju krša i  Jadranskog mora.

Uzmite i vi svoj ključ, otključajte ova vrata jer u toj ćete dalmatinskoj ljepoti zasigurno pronaći još mnoga neotkrivena blaga. Da,i Bunare Rajčice! Izgledom vanzemaljski krški fenomen Dalmatinske Zagore u kojem se nalazi deset bunara napravljenih još u antičko doba. U njima i danas ima vode koja se u tišini pomno posloženog kamena mirno ljeska i igra sa suncem.

Written by: Anita Palada

Foto izvor: Općina Klis/Goran Leš, Ivo Pervan

Stella Croatica

OPG Spara

Copyright©